Vijesti slamnata_kuca

Published on travanj 22nd, 2014 | by #zeelena

0

Eko kuća od slame

Djeca odrasla izvan velikog grada, praktički na selu, okružena livadama, stablima i oranicama, tijekom odrastanja žude za životom u metropoli i jedva čekaju odlazak na studij, kada imaju prilike okusiti sve beneficije urbane sredine, a potom i veće mogućnosti za zapošljavanjem.

No, isto tako, nakon godina nerijetko provedenih u podstanarstvu i u fazi planiranja obitelji, žude za povratkom na selo.

U mirnu i tihu okolinu, gdje njihova djeca mogu opušteno i neograničeno odrastati, baš kao i oni. Na isti je način razmišljao i bračni par u tridesetima, arhitektica i agronom s djetetom na putu.

Naime, Marina i Miro Zajec, oboje odrasli u blizini Bistre nedaleko od Zaprešića, odlučili su se vratiti u svoj rodni kraj i izgraditi kuću iz snova, ali potpuno atipičnu za to podneblje u današnje vrijeme.

Hrabro i odlučno, odlučili su projektirati i izgraditi kuću od slame, među prvima takve vrste u Hrvatskoj! I svoju su odluku realizirali na zelenoj parceli u Poljanici Bistranskoj, gdje su se uselili još prije skoro dvije godine, netom prije rođenja sina Ivana.

Zid u blagovaonici je od pleksiglasa tako da je slamnata konstrukcija postala dekorativni detalj.

I premda je kuća manjim dijelom još neuređena, to nas nije spriječilo da krenemo put Bistre i doznamo kako je živjeti u kući izgrađenoj od slame. – Kada si arhitekt, previše toga vidiš i saznaješ, ali uvijek je pitanje na koji način oblikovati vlastiti dom. Planirajući izgradnju kuće, a s obzirom na to da nas oboje zanima gradnja prirodnim materijalima, odmah smo znali da želimo drvenu kuću.

Dosta smo istraživali i na temelju drugih iskustava u inozemstvu, jer u Hrvatskoj jednostavno nismo imali koga pitati za savjet, odlučili smo izvesti drvenu konstrukciju i izgraditi kuću od slame. S drvom kao materijalom je lijepo raditi, a još ugodnije živjeti u njemu jer “diše”. Drvena gradnja je tradicijska gradnja u Hrvatskoj, samo što je zapostavljena.

Većina današnjih objekata izgrađenih od drva su tipski objekti koji nisu prilagođeni parceli i mjestu na kojem se grade. S druge strane, kada netko kaže da gradi kući od slame, mnogi misle da je riječ o eko čudacima, ali to nije tako.

Austrija i Njemačka za takvu vrstu gradnje imaju riješena sva zakonodavna i pravna pitanja, s provedenim testiranjima vezano na otpornost na požar, koeficijente provodljivosti topline… Slama kao izolacija ima otprilike jednaku toplinsku provodljivost kao mineralna vuna, samo što je prirodan materijal.

Kuća ima kružni tok i sve su prostorije zapravo povezane, pa i Marinin arhitektonski ured na čijem je podu zeleni linoleum

Znatno je povoljniji, a i za njezinu se proizvodnju troši puno manje energije, s tim da se ta količina CO2 koji se emitira tokom proizvodnje i transporta već apsorbirala u životnom vijeku same biljke. To je zapravo zero carbon materijal, koji je prije svega zdrav jer nema nikakvih štetnih zračenja.

Međutim, kod nas se ne koristi često jer je cijela investicija na kraju skuplja ako se sami niste voljni angažirati oko gradnje, naročito iz razloga što izvođači radova nisu upoznati s ovakvim načinom gradnje – govori nam Marina.

Uočavamo da se objekt nalazi na livadi, jednostavnog je volumena i atipičnog, obrnutog dvostrešnog krova, istočno-zapadne orijentacije što omogućava privatnost jer se s bočne strane kuće nalaze susjedi, ali istovremeno i otvorenost zbog velikog broja visokih prozora i pogleda koji prema zapadu seže na prirodu.

Kuća ima betonske podrumske temelje, saznajemo od Marine, pročelje je obloženo drvenim daskama bagrema (akacije), što je još jedna atipičnost kuće, dok su velikim dijelom supružnici sami radili na izgradnji. – Kako bi se olakšala gradnja, konstrukcija objekta projektirana je na način da se prilagodi dimenzijama bala slame, određenih prema stroju za baliranje.

Širina i visina je prilagođena tim dimenzijama, a prvo je izvedena drvena konstrukcija, koja se potom ispunjavala balama sa što manje rezanja. Cijeli je sistem prilagođen samogradnji, ljudima koji su angažiraniji oko izgradnje svoje kuće pa dosta toga mogu i sami odraditi.

Bale slame od pšenice smo prikupljali s lokalnih polja, skladištili ih na suhom i poslije ugrađivali u drvenu konstrukciju, pa smo na kraju morali platiti samo tu obradu strojem za baliranje. Slamu danas nije problem nabaviti.

Fotelje u predsoblju proizvedene su u hrvatskoj tvornici u okolici Zadra.Fotelje u predsoblju proizvedene su u hrvatskoj tvornici u okolici Zadra.

 

Prije se koristila i skladištila zbog uzgoja stoke, ali danas je ljudima sve manje potrebna – dodaje Marina dok ulazimo u njezin dom. Interijer kuće, stambene površine 150 kvadrata, ima kružni tok i sve su prostorije zapravo povezane.

Prvo osjetimo drugačiji miris, onako lagani miris drva, a ulaskom kroz staklena ulazna vrata dolazimo u predsoblje s foteljama, proizvedene u hrvatskoj tvornici u okolici Zadra, i malim stolićem koji je ujedno i čekaonica jer je Marina jednu od soba namijenila svojem uredu.

S lijeve se strane ulazi u dvije kupaonice odvojene vratima, jednu manju te jednu veću s tuš-kabinom koja je povezana sa spavaćom sobom. Na dnevni boravak u kojem je vidljiva drvena konstrukcija kuće pretvorena u police i iz kojeg stepenice vode na galeriju, nastavljaju se prostor za blagovanje te kuhinja koja, pak, ima komunikaciju s predsobljem jer se iz nje ponovno može ući u ured te izaći na polazišnu točku.

Svi pregradni zidovi obloženi su šperpločama, a vanjski iveralom na kojem su vidljive fuge kako bi se dobio dojam lagane i prozračne konstrukcije. – Cijelo je prizemlje jedna otvorena, povezana cjelina, dok su privatni prostori, poput spavaće sobe i radnog dijela te buduće dječje sobe na katu, zatvoreni, odnosno na neki način skriveni.

To je bila naša osobna želja jer je ideja bila da svi prostori sudjeluju u ljepoti kuće. Osim na pročelju, lokalnu akaciju koristili smo i za izradu blagavaonskog stola i kuhinjskog otoka te na naše inzistiranje vrata i prozora. Međutim, upravo je kod tog materijala bilo najviše problema, pogotovo za pročelja i prozore.

Osim za pročelje, lokalni bagrem koristili su za izradu prozora, vrata, blagovaonskog stola i kuhinjskog otoka.

Mnogi su nas odgovarali i bilo je teško pronaći stolara. Taj se materijal koristi za ogrijev, ali je najizdržljivije i najkvalitetnije hrvatsko drvo u smislu trajnosti, samo što je i najžilavije pa majstori ne vole s njim raditi.

Pročelje smo premazali s lanenim uljem da smanjimo upijanje vode kada pada kiša, ali je, naravno, izvedeno kao ventilirano pročelje kako bi se moglo posušiti. Ideja za upotrebu tog drva došla je iz jednog magazina, u kojem sam vidjela sunčalište u Europi izvedeno od dasaka akacije ničim zaštićene.

Da, ona će s vremenom promijeniti boju i posiviti, ali to je taj simpatičan detalj na starim kućama, kada se vidi ta “degradacija” zbog vremenskih uvjeta i osjati dah vremena – kaže Marina, dodajući kako zasad nisu imali problema s otvaranjem vrata ili prozora koji imaju četveroslojno lamelirane doprozornike i okvire te troslojno staklo. – Nema smisla imati dobro izolirane zidove, a da vam toplina pobjedne van ili uđe kroz prozore – ističe.

Pod boravka i kuhinje izrađen je od linoleuma i zelene je boje kako bi se dobio dojam da se nastavlja livada iz dvorišta, isto kao i niski radijatori, pronađeni na glomaznom otpadu i dovedeni u uporabnu funkciju, koji ostavlaju dojam niskog raslinja.

Jedan od glavnih atraktora dnevnog boravka je peć na drva sa crnim čeličnim okvirom, koja se nalazi praktički u sredini boravka jer Marina voli cirkulaciju zraka u prostoru. Tako se i sjedeća garnitura iz Ikee zapravo nalazi usred boravka.

Zanimljivo, peć na kruta goriva omogućava grijanje cijelog prostora, dok tijekom toplijih mjeseci nije potrebna klimatizacija, a tada toplu vodu imajmo zahvaljujući solarnim kolektorima. Peć je povezana i s radijatorima u kupaonici, koja je zanimljiva zbog drvenog poda, izrađenog također od akacije. I u tuš-kabini sa zidnim odvodom te vertikalni zid iste su drvene obloge, premazane premazom koji onemogućava prodor vode u drvo.

Kuća se nalazi na livadi, jednostavnog je volumena i atipičnog, obrnutog dvostrešnog krova. Kuća se nalazi na livadi, jednostavnog je volumena i atipičnog, obrnutog dvostrešnog krova.

 

Pogled nam pada i na još dva atraktora kuće – visoki prozor koji omogućava prodor dnevnog svjetla i podiže estetiku prostora blagovanja te dio zida sa pleksiglasom kako bi se vidjela unutrašnjost fasade – slama. – Inače nam nitko ne bi vjerovao da je kuća izgrađena od slame – smije se Marina dok nastavljamo s obilaskom kuće.

Kuhinja je minimalistički uređena, s otokom sa sudoperom i ugrađenom perilicom za posuđe te ormarima s ugradbenom pećnicom i hladnjakom, obloženim sivo-bijelim MDF-om, a na koje se nastavljaju vrata ureda sa skrivenim dovratnikom obložena istim materijalom.

Vlasnica ističe kako ne voli previše detalja pa je cijeli prostor minimalistički uređen, dok su jednostavnim trikovima usjpeli sakriti gotovo sva vrata. Jedino što ih otkriva su kvake na njima. Zanimljiva je i jednostvna rasvjeta iz Ikee.

U prostoru najveće visine su najveće visilice, u prostoru srednje visine srednje visilice, a u boravku gdje je spušten stop mali reflektori. Veliki prozori omogućavaju dovoljno dnevnog svjetla, a jedini je problem toplina sunca pred kraj dana koja dolazi sa zapada.

U dvorištu su stoga posađene akacije, voćke, javor, bukva…. Ali, stabla su još mala pa trenutno nema prirodne zaštite od sunca. Zaštita od sunca je ostvarena ugradnjom vanjskih aluminijskih žaluzina. A dio kuće koji još nije dovršen? U planu je uređenje galerije te dječje sobe, kao i podruma u kojem supružnici Zajec planiraju urediti saunu te vinski podrum u kojem bi Miro skladištio proizvedeno vino i sok od voćki koje uzgaja.

Također, u stražnjem je dvorištu postavljena konstrukcija terase za drvene pergole i drvene žaluzine širokih dimenzija, a polako se uređuje i garaža ispred kuće. Morali smo upitati i koliko je koštala izgradnja jedne ovakve kuće.

Marina kaže kako je kuća u roh-bau izvedbi koštala samo 200 eura po kvadratu, ali je to nestvarna cijena budući da su velik dio posla odradili sami. I za kraj, upitali smo je li netko tražio da mu projektira istu takvu kuću. – Ima interesenata, zasad su u fazi gradnje dvije takve kuće, jedna kod Zaprešića te druga u Gornjem Vrapču.

U tijeku je i projektiranje jedne niskoenergetske kuće s domom za starije i nemoćne. Međutim, kod gradnje kuća ovakve vrste je problem naše tržište, koje nije razvijeno, jer nema ponude materijala, kao ni izvođača radova. Na to se zasada odlučuju entuzijasti, oni koji žele sudjelovati u gradnji vlastite kuće – zaključuje Marina, a mi se već sada najavljujemo u posjetu kada se dovrše novi projekti.

 

Izvor članka

Tags: ,


About the Author

Blog o promicanju energetske efikasnosti, uštedi energije i obnovljivih izvora energije. Prvi projekt na kojem radimo je sređivanje energetski efikasne kuće tj "Zeelene kuće". Na našim stranicama moći ćete pratiti tijek sređivanja, a kada se sredi biti će izložbeni centar gdje će se moći vidjeti ugrađeni sustavi. Objekt se nalazi u Kutini.



Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Back to Top ↑

  • ZEELENA.INFO

    Ako želite dobivati novosti vezane za energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije te o subvencijama za takve sustave, prijavite se na naš newsletter.
  •  



  • Forgot?
    Registriraj se